Historija duhana

 

Christopher Columbus (1451-1506), talijanski moreplovac u službi Španjolske, je upoznao svijet sa duhanom prilikom svog prvog putovanja u Ameriku 1492. godine, u potrazi za novim putem ka Aziji, prilikom iskrcavanja na otok Guanahani (San Salvador) u Karipskom moru (12.10.1492.) kada su mu urođenici poklonili listove duhana koje je posada složila na hrpu oko jarbola. Nekoliko dana kasnije se iskrcao na Kubu i shvatio čemu ti listovi služe vidjevši domorodce koji su nosili užareni ugalj i smotuljak od istog tog lišća.

Za vrijeme drugog putovanja (1493-1496.godine), koje je obuhvatilo Dominicu, Guandelonpe, Puerto Rico, Jamaicu, Haiti i Cubu, svećenik iz njegove pratnje (Ramon Pane) je izvijestio o običaju pušenja duhana u svom putopisu "De insularum ritibus".
Biskup Las Casas koji je boravio u Americi (1502-1510.godine) piše o zapaljenom svitku u rukama prvobitnih stanovnika Amerike, za koje je on imao ritualni, religiozni i medicinski značaj.
Prema mitologiji Maya, bogovi su bili strastveni pušači, a ispušene opuške bacali su s neba formirajući tako zvijezde i meteore.
Tlaloc, bog kiše indijanskog plemena Azteci, je prema mitologiji koristio duhan. Oblaci su predstavljali duhanski dim iz kojeg se taložila kiša prije nego bi se dim raspršio po nebu.

Prvi uživaoci izvan Amerike su bili mornari i lučki radnici, a zatim se duhan širi u sve slojeve društva. U početku je bio ukrasna i ljekovita biljka, a kasnije sredstvo za uživanje. Francuski poslanik na portugalskom dvoru Jean Nicot Villemann je 1560. godine poslao samljeveno lišće duhana francuskoj kraljici Catherini de Medici kao lijek za njenu migrenu, nakon čega se duhan počeo širiti Evropom, a po Nicotu rod dobiva ime. Polovinom XVII stoljeća raširio se po cijelom svijetu, a uživaju ga ljudi na cijeloj zemaljskoj kugli bez obzira na spol, rasu, religijsku pripadnost i društveni status, kao i činjenicu da je kroz povijest do danas bio zabranjivan iz vjerskih, etičkih, medicinskih, ekoloških i drugih razloga.

Duhanska industrija je legalna djelatnost koja puni proračune svih nacionalnih ekonomija pa duhan sa razlogom zovu i Herba fiscalae. Francuski ministar, kardinal Richelieu, te engleski kralj Charles I prvi su uveli poreze na duhanske proizvode.

U Bosni i Hercegovini duhan se počeo uzgajati u prvoj polovini XVII stoljeća došavši u Hercegovinu preko Mlečana i Dubrovačke Republike. Ima više pretpostavki kako je duhan došao u Hercegovinu i raširio se u Bosnu.

 

Po jednoj teoriji došao je preko Mlečana i Dalmacije, po drugoj su ga donijeli mornari koji su plovili na brodovima Dubrovačke republike.

U Dubrovačkom arhivu je zabilježeno da je 1676. godine počela trgovina duhanom između Dubrovačke republike i susjeda.

 

U turskom periodu bio je od sporednog značaja za seljake i državu, za domaće potrebe i robnu razmjenu. Mogao se slobodno gajiti za vlastite potrebe, ali za trgovinu se morala imati dozvola za sadnju. Pred kraj turske vladavine, oko 1870. godine, proizvedeno je u BiH oko 500 tona duhana, odnosno imala ga je skoro svaka kuća u Hercegovini.

Turska uvodi monopol 1875. godine ali bez većeg djelovanja zbog aneksije BiH od strane Austro-Ugarske 1878. godine.

 

Austro-Ugarska već 1879. osniva monopol - tzv. BiH režiju.

Nastaju otkupni uredi (dogane, talijanski: carina) u Ljubuškom, Stocu, Mostaru, Čapljini, Trebinju, Orašju, Foči, kasnije i u Širokom Brijegu. Monarhija treba veće količine kvalitetnog duhana pa se raznim mjerama stimulira proizvodnja, te duhan u Hercegovini postaje najvažnija poljoprivredna kultura. Krajem XIX stoljeća u BiH se proizvodilo oko 4.000 tona.

Sav duhan se morao predavati državi, s tim što je domaćinstvo moglo zasaditi 70m2 za svoje potrebe, a uz to je imalo pravo tražiti po 35m2 za svakog člana domaćinstva starijeg od 20 godina, ili ukupno 245m2 (tzv. "pušilula"). Na tome se ostvarivala dodatna zarada, jer uvođenjem monopola počinje cvjetati šverc duhanom (turski eškija - krijumčariti; škija).

 

1880. godine nastaju i prve fabrike duhana (Sarajevo i Mostar), kasnije, 1888. u Banjoj Luci, te 1892. godine i u Travniku (prestala sa radom nakon Drugog svjetskog rata). Prve cigarete iz Fabrike duhana Sarajevo izlaze 1882. godine, a 1888. ima proizvodnju od 10 miliona cigareta. Do 1901. godine sva proizvodnja je bila ručna, kada se ugrađuju span>prvi strojevi.

Pred Prvi svjetski rat proizvodnja duhana u BiH je iznosila oko 6.300 tona.

Nakon Prvog svjetskog rata nastaje Kraljevina SHS, odnosno Kraljevina Jugoslavija. Proizvodnja duhana pada i tek tridesetih godina počinje njen oporavak.

Monopolistički propisi bili su još stroži nego za austrougarske vladavine, vlasnik duhana bila je država, nije bilo ni "pušilule". Niti jedan list duhana se nije smio otuđiti, a financ je mogao kazniti čovjeka ako bi imao tabakeru sa duhanom koji nije kupljen u državnoj trgovini. I pored toga, šverc cvjeta.

Nakon Drugog svjetskog rata, pored godišnjih oscilacija, proizvodnja duhana bilježi rast do kraja sedamdesetih godina (rekordna je bila 1976. godina sa 14.800 tona). Sada se u BiH godišnje proizvede 3.500-4.000 tona duhana tipa Flue Cured Virginia, Burley i Hercegovački ravnjak.